Na ovom topicu ću provesti jedan društveni eksperiment u kojem ću testirati izreku iz naslova i psihološki fenomen da će se ljudi radije odreći razuma nego priznati da su prevareni.

Naime, prvo ću vam dokazati da ste kao kupci bitcoina prevareni od strane njegovih tvoraca - inicijalnih rudara, a nakon toga ću pratiti prihvaćate li taj dokaz ili ga odbacujete kroz razne neutemeljene racionalizacije i tako potvrđujete Twainovu izreku i spomenuti psihološki fenomen.

Dakle zašto ste kao kupci butcoina prevareni? Pa jednostavno stoga što ste kupili potpuno beskorisne, i time bezvrijedne, digitalne zapise koji funkcioniraju baš poput klasičnih investicijskih prevara, npr. Ponzi ili piramidalnih shema.

Prvo, zašto je bitcoin potpuno beskoristan?
Pa jednostavno zato što se ne može konzumirati ili utilizirati poput pizze, automobila, nafte, zlata, ili gejše te stoga ljudima ne donosi korist kakvu donose robe ili usluge. Također, izdavatelji bitcoina ništa ne isplaćuju imateljima bitcoina, te on ne donosi korist kakvu donose obveznice, dionice, fiat valute, CFDi, opcije i ostali tradicionalni financijski instrumenti.

Drugo, zašto bitcoin funkcionira poput klasičnih investicijskih prevara? Pa jednostavno zato što se jedina korist koju imatelj bitcoina može izvući, nalazi u džepu novog investitora. To će postati jasno nakon što u nastavku objasnimo način funkcioniranja tradicionalnih financijskih instrumenata.

Doslovno svaki financijski instrument je ništa doli zapis na papirnatim, metalnom ili digitalnom mediju, koji sam za sebe ne vrijedi ništa (naravno ako zanemarimo vrijednost samog medija kao sekundarne sirovine). Zbog toga, vrijednost financijskog instrumenta proizlazi jedino i isključivo iz isplata koje izdavatelj instrumenta vrši prema imateljima instrumenta prilikom njegove cirkulacije ili/i povlačenja iz opticaja (dospijeća/likvidacije).

Npr. obveznica koja isplaćuje principal 1.000 kuna vrijedit će manje od one koja, uz istu kamatu i ročnost, isplaćuje 10.000 kuna principala. No, ako izdavatelj potonje bankrotira on ne može isplatiti ništa.  Zbog toga ona postaje bezvrijedna - imatelju obveznice ostaje samo zapis na digitalnom ili papirnatom mediju. Tako je prva obveznica, iako nominalno vrijedi 10 puta manje od druge, realno vrednija zbog naplativosti.

Dionica koja ima knjigovodstvenu vrijednost od 5.000 kuna i zarađuje 100 kuna po dionici vrijedi više od one s 10 kuna knjigovodstvene vrijednosti i bez zarade. To je stoga što prva može isplatiti puno više u eventualnoj likvidacijskoj masi ili dividendi. Ako pak poduzeće koje ju je izdalo u potpunosti propadne ono ništa ne može isplatiti zbog čega će ona od 10 kuna i bez zarade realno vrijediti više.

Ako funta isplaćuje veću kamatu od eura ona će imateljima donositi više koristi pa će zbog toga i vrijediti više. Venezuelanski bolivar pri naplatama kredita, zbog inflacije, isplaćuje puno manju nemonetarnu vrijednost* ili kolateral** od npr. hrvatske kune, pa stoga ima i puno manju stvarnu vrijednost.

(*,** - nemonetarna vrijednost ili kolateral su robe/usluge ili pokretnine/nekretnine koje imatelji fiat valuta ostvaruju prilikom povlačenja(likvidacije) jedinica tih valuta iz opticaja, što pak se događa prije svake naplate kredita ili nakon neplaćanja kredita. Naime, kad se jedinice fiat valuta kreditima puštaju u opticaj, tržišni akteri ustvari posuđuju svoje robe i usluge zajmoprimcima i to se evidentira jediničnim zapisima tih valuta. Zbog toga, prije svake naplate kredita zajmoprimci vraćaju robe ili usluge imateljima tih zapisa, jer očito trebaju te zapise za plaćanje svojih rata kredita. To se ostvaruje posredno - preko zaposlenja ili neposrednom razmjenom na tržištu. Ako pak zajmoprimci ne plaćaju rate kredita i time ne vraćaju(isplaćuju) robe i usluge imateljima zapisa, banka će zaplijeniti njihove pokretnine ili nekretnine (kolaterale) te ih prodati(isplatiti) tim imateljima. To je stoga što su zapisi stvoreni kreditom obveza banaka i tako su uneseni u njihove poslovne knjige(bilance). Kod inflacije, zajmoprimci očito vraćaju manje roba/usluga pa fiat valuta isplaćuje manju nemonetarnu vrijednost. Zbog toga one fiat valute koje su pogođene inflacijom vrijede manje.*)

Dakle, vrijednost bilo kojeg financijskog instrumenta u direktnoj je uzročno- posljedičnoj vezi s isplatom koju izdavatelj instrumenta vrši ili ostvaruje imatelju instrumenta. Ako izdavatelj isplaćuje više, instrument vrijedi više i obrnuto. Ako pak izdavatelj isplaćuje nula instrument vrijedi nula.

Bitcoin je isto kao i svaki financijski instrument zapis koji se nalazi na mediju - konkretno digitalnom. Međutim, izdavatelji tog zapisa ne isplaćuju ništa njegovim imateljima. Niti kamatu. Niti principal. Niti dividendu. Niti likvidacijsku masu. Također, ti izdavatelji nikad ne povlače taj zapis iz opticaja kako bi isplatili nemonetarnu vrijednost ili kolateral kao što to rade banke kod fiat valuta.

Dakle temeljem jednostavnog koncepta ekonomske korisnosti financijskih instrumenata, bitcoin ne vrijedi ništa zato što ne isplaćuje ništa. Bitcoin je poput obveznice bankrotiranog izdavatelja, dionice propalog poduzeća ili valute bivše Jugoslavije - samo zapis na mediju. Čak i kasino žeton od npr. 100 kuna vrijedi više od svih bitcoina na svijetu pošto izdavatelj žetona njegovim imatelju mora isplatiti određeni iznos gotovine. S druge strane, izdavatelji bitcoina njegovim imateljima nisu dužni isplatiti niti lipu.

To znači da se svaki imatelj bitcoina može isplatiti jedino ako novi investitor dobrovoljno uđe u shemu i preda tom imatelju tradicionalne tj. naplatne financijske instrumente ili robe/usluge. A upravo tako funkcioniraju klasične investicijske prevare - raniji investitori se mogu isplati samo iz sredstava kasnijih investitora.

Tako je bitcoin identičan klasičnim investicijskim prevarama,  samo su akteri i sredstva drugi. Inicijalni tvorci bitcoina prevarili su ljude tako što su im podvalili bezvrijedne zapise, a od njih dobili vrijedne tj. naplatne zapise ili robe i usluge. I ne samo to, nego je cijela shema ustrojena tako da kasniji rudari moraju trošiti velike količine struje kako bi omogućili odvijanje sheme i time postepenu isplatu inicijalnih rudara sredstvima novih investitora. Naravno, potrošnja struje je "plaćena" istim bezvrijednim zapisima.