Kolega s posla mi je upravo zbrisao u Zanzibar, kaže da je prilično zeznuto doći do nekakvog interneta ili signala koji možeš iskoristiti a da ne platiš malo bogastvo. Ali možda laže da ga ne bi mogli kontaktirati 
Misliš da je i Daniel u Africi?Možda sam u krivu, ali mislim da je spomenuo neku vezu s Afrikom, pomagao je nekome ili nešto slično.
Evo pronašao sam, bila je to Uganda:
Preko jedne domaće udruge sponzoriram školovanje jedne djevojčice iz Ugande.
Ne radi se o nekom velikom novcu, praktički za trošak školarine, hrane, knjiga, odjeće.. dovoljno je 30 $ mjesečno što je za nas smiješan iznos.
No, ta djevojčica ne živi u glavnom gradu Ugande, Kampali, gdje još i postoji neka osnovna infrastruktura, struja, Internet... već u nekom ubogom selu jako daleko od civilizacije.
Tamo se još uvijek kuće prave od zemlje i slame, pod je zemljani, kreveta i madraca nema već se spava na tom zemljanom podu na krpama, naravno nema ni struje, ni pitke vode, ...
Internet, mobiteli, solarni paneli, kompjutori? TO je znanstvena fantastika za njih.
Jedini način komunikacije mene i supruge sa tom djevojčicom je da napišemo pismo u Wordu, pošaljemo na email udruge, udruga onda kada skupi više pisama, jednom ili dvaput mjesečno pošalje sva ta pisma njihovom koordinatoru u glavnom gradu Kampali.
Onda taj čovjek mora sva ta pisma isprintati na papir, staviti u torbu, iznajmiti malo bolji auto obično terenac jer do tih udaljenih sela nema ni asfalta ni pravih putova, ništa...
Trebaju mu sati da se nekako probije do tih sela i podijeli naša pisma i preda novac u školu za daljne školovanje te djece.
Ne radi se o nekom velikom novcu, praktički za trošak školarine, hrane, knjiga, odjeće.. dovoljno je 30 $ mjesečno što je za nas smiješan iznos.
No, ta djevojčica ne živi u glavnom gradu Ugande, Kampali, gdje još i postoji neka osnovna infrastruktura, struja, Internet... već u nekom ubogom selu jako daleko od civilizacije.
Tamo se još uvijek kuće prave od zemlje i slame, pod je zemljani, kreveta i madraca nema već se spava na tom zemljanom podu na krpama, naravno nema ni struje, ni pitke vode, ...
Internet, mobiteli, solarni paneli, kompjutori? TO je znanstvena fantastika za njih.
Jedini način komunikacije mene i supruge sa tom djevojčicom je da napišemo pismo u Wordu, pošaljemo na email udruge, udruga onda kada skupi više pisama, jednom ili dvaput mjesečno pošalje sva ta pisma njihovom koordinatoru u glavnom gradu Kampali.
Onda taj čovjek mora sva ta pisma isprintati na papir, staviti u torbu, iznajmiti malo bolji auto obično terenac jer do tih udaljenih sela nema ni asfalta ni pravih putova, ništa...
Trebaju mu sati da se nekako probije do tih sela i podijeli naša pisma i preda novac u školu za daljne školovanje te djece.